petak, 29. kolovoza 2008.

Historijski mitovi o Bosni za neznalice i nebuloze Hrvatsko-Srpskih mitomana

U svojoj knjizi "Historija Bosne i Bosnjaka" (2001,Sahinpasic) Mehmedalija Bojic na ovu temu pise:

"....Knjiga ( Dominika Mandica Etnicka povijest Bosne i Hercegovine(ZIRAL,Toronto-Zurich-Roma-Chicago,1982)) je sigurno hvale vrijedna sto se tice novih podataka,nekih uspjesno izvrsenih i datih analiza,objavljenih nekih do sada nepoznatih izvjestaja i dokumenata,posebno iz arhiva Katolicke crkve i njenih organizacija i date obimne naucne aparature(izvora i literature) i sl.

Medjutim,ovaj autor cini gresku u prilazu da pod svaku cijenu dokaze hrvatstvo pa i tamo gdje ga nije moglo biti.Tako postupaju i mnogi srpski historiografi samo obratno.Po dr. Mandicu Hrvati su svi koji su po doseljenju Juznih Slovena i prijema krscanstva sa Zapada (Rima) bili katolici.Pa buduci da su slavenska plemena nastanjena na Dinarskom planinskom masivu (ukljucujuci tu Dalmaciju,Bosnu,Duklju itd.) primili krscanstvo sa zapada,onda su oni,po dr.Mandicu,jos kada se uz to nekriticki osloni na Ljetopis popa Dukljanina,prirodno svi Hrvati.Srecom u nauci je ovo pitanje prakticno rascisceno.To znaju i hrvatski i srpski historicari,ali im to nije odgovaralo niti odgovara radi pretenzija ranijih i sadasnjih rezima na Bosnu i Hercegovinu,i to na osnovi "historijskih prava na ovu zemlju".Jos do sada nije nigdje nadjen jedan crkveni ili drzavni spis,povelja ili bilo sta slicno iz srednjeg vijeka u kome bi pisalo da je Bosna bila jedna od hrvatskih zemalja i da su u njoj bilo kada zivjeli samo Hrvati.Medjutim sacuvan je veliki broj spisa i dokumenata,posebno u arhivima katolickih institucija iz kojih se jasno vidi da u Bosni zive patareni(bogumili) i katolici,da se tamosnji narod naziva Bosnjanima,a njihovi vladari bosanskim banovima ili kraljevima.Zasto bas nikad nisu crkveni dostojanstvenici u srednjem vijeku nazivali taj bosnjacki narod ili njihovog vladara - hrvatskim ili srpskim imenom?

Fra Mandic spada u red najcjenjenijih i najpriznatijih povijesnicara medu ustashoidnom dijasporom u Australiji, zapadnoj Evropi i Americi, a popularan je i u SS Hrvatskoj posebno u desnicarskim krugovima.
Ovdje cemo samo navesti neke od provala tog diletanta koji ne samo da je diletant i debil, vec je da tragedija bude veca i falsifikator.

Sjetimo se samo nekih provala tog ludaka: The best of fra Mandic "Raska bila u sastavu Hrvatske"
" U gornjem opisu hrvatske drzave ne spominje se Panonska Hrvatska jer je ta sredinom 8. st. zivjela samostalnim zivotom pod vrhovnistvom Avara." Pazi ove provale bila samostalna a pod vrhovnistom Avara.

Idemo dalje "Nesto malo prije Duvanjskog sabora i Srbi su se pridruzili hrvatskoj drzavi po svojoj prilici iz bojazni pred vanjskim neprijateljima: Avarima ili Bugarima... U tu jedinicu bili su ukljuceni hrvatski zagorski krajevi (za koje Mandic ljepo gore navodi da se Surbija nazivala i Zagorje a sada su ti zagorski krajevi deo hrvatske drzavne jedinice ), koji su nazvani Bosnom, i srpske zemlje, koje se prozvase Raskom"

Prvo je Surbija zvana i Zagorje bila podjeljena u dva djela (Bosna i Raska) a sada samo malo nize Bosna postaje dio Hrvatske a Raska ostaje srpska!?!?!


"Bosnu pod svojim imenom prvi put spominje staro hrvatsko djelo Methodos na Duvanjskom saboru g.753. Tada je Bosna bila samoupravna POKRAJINA hrvatske drzave"

Bosna se po njemu navodno prvi put spominje 753 godine,.

Kao sto sam rekao fra Mandic je falsifikator koji izmslja izvore kako bi potkrjepio svoje sulude tvrdnje i nebuloze , to je primjetio i John V.A Fine pa u svojoj knjizi "The Bosnian church" na strani 110 kaze sljedece.The Bosnian church strana 110 (skenirana stranica)

I looked at the very bad photographic reproduction of this 1697 list which Mandic publishes and nowhere could i find the title of the works as given by Mandic, which was the only link between chapters and Bosnia. In other words the title did not come from a document of 1697 investigation, but was a reation of Mandic`s.

Ovome bolesniku duzna nije ostala ni najveca Hrvatska historicarka svih vremena Nada Klaic(nju ustase osobito mrze jer je raskrinkala neke njihove mitove i bajcice za laku noc, ali ne dovoljno po mom misljenju).

U kritici Mandivece knjige "rasprave iz stare Hrvatske povijesti" Nada Klaic kaze da se sluzio izmisljenim izvorima koji su nepoznati ozbiljnim istrazivacima Hrvatske povijesti .Dalje navodi kako Mandic nije raspolagao ni sa kakvim novim izvorima koji bi bio nepoznat drugim istrazivacima.

Toliko o Mandicu.

O rasprostranjenosti imena srpskog i hrvatskog na Bosnu i njen narod u srednjem vijeku vode se izmedju hrvatskih i srpskih historicara rasprave i polemike vec vise od stoljeca i po.U nekim srednjovjekovnim bosanskim poveljama zaista se pominju Srbi i srpski jezik.Medjutim pisari povelja u Dubrovackoj republici,od vremena vladavine srpskog Velikog zupana Stevana Nemanje,dakle od 1174 godine,od kada je uzeo Zahumlje,Travuniju(sjeverne susjede Dubrovniku) i Duklju (dio danasnje Crne Gore),bili Srbi."...Zato je on (pisar) i onda kada mu je bilo povjereno da napise koju ispravu za bosanske vladare pisao povelje po srpskom nacinu,upotrebljavao ekavicu i jezik nazivao srpskim.

Medju prvim srpskim istoricarima koji su pokusali naucno da dokazu da je Bosna bila sastavni dio srpske zemlje,i prvobitne drzave jos u doba ustanka Hrvata oko rijeke Save (juzno od Zagreba protiv Franaka,sa Ljudevitom Posavskim (819-822)na celu),bio je Ljub Jovanovic.On je jos 1900 godine napisao i objavio u casopisu "Brankovo kolo" raspravu pod naslovom O Bosni s pocetka VII do sredine XII veka.Jovanovic je,koristeci se Ajnhardovim analima i tekstu o Ljudevitu Posavskom i njegovom "bjezanju ka jugu medju Srbe" zakljucio na osnovu svojih pretpostavki da je Ljudevit mogao naci Srbe samo u Bosni (izmedju Vrbasa i Drine) i na prostoru rijeke Kolubare (sjeverozapadna Srbija).Medjutim,on je ipak ostao pri zakljucku da su se rijeci "na jug" morale odnositi na prostor Bosne.Taj njegov zakljucak i pretpostavku prihvatili su kasnije svi srpski historicari i koristili ga,uz podatke iz druga dva pomenuta izvora,isto tako nesigurna,kao vjerodostojne cinjenice.

Od Jovanoviceve rasprave,pa sve do danas u gotovo svim djelima srpske nacionalne istorije,i u istorijskim atlasima za skole,Bosna se tretira kao srpska zemlja.Odatle poticu i ona tzv. "istorijska prava na Bosnu".Ali,poznati medievist sa Zagrebackog univerziteta dr. Nada Klaic,koja je 1989. godine publikovala djelo Srednjovjekovna Bosna (Zagreb,1989),naucno je opovrgla Jovanovicevu tezu o Ljudevitovom "bjekstvu medju Srbe u Bosnu".Prema njenom tumacenju,Ljudevit Posavski je zaista "pobjegao na jug" (iz svoje posavske Hrvatske) ali u SRB,mjesto koje se pod tim imenom zvalo jos od Rimljana i gdje su zivjeli Dalmatinski Hrvati.To mjesto se i danas nalazi na istoj lokaciji u gornjem toku rijeke Une,u Lici (zapadna Hrvatska).

O drugom i trecem izvoru koje su obilato koristili i srpski i hrvatski medievisti,historijska nauka je vec ranije dala svoj sud.Porfirogenitov podatak u spisu De administrando imperio o dolasku i naseljavanju Srba i Hrvata i to na poziv vizantijskog cara Heraklija(610-641),na danasnje prostore,odavno se ne uzima kao valjana cinjenica.njima je trebalo i u Porfirogenitovo vrijeme pokazati da su ovi narodi vazali vizantijski.Srpski historicar dr.Sima Cirkovic,koji u svom djelu Istorija srednjovjekovne bosanske drzave (Beograd,1964) takodjer zastupa tezu da je Bosna bila jedna od srpskih zemalja,dok istovremeno o vrijednosti Porfirogenetovog spisa pise:"Temeljna kriticka proucavanja spisa O narodima(De administrando imperio) pokazala su da on predstavlja kompilaciju u kojoj se gotovo ne oseca originalno stvaranje piscevo...".Ovaj Porfirogenetov spis je ipak donekle znacajan za Bosnu jer se u njemu prvi put (u jednom pisanom historijskom izvoru) pominje rijec i naziv zemlje Bosna.

O Ljetopisu popa Dukljanina ili Barskom rodoslovu postoji vrlo opsezna literatura.Ovaj historijski izvor koriscen je prema nacionalnim potrebama i porijeklu historicara.Tako je Ljetopis posluzio hrvatskom medievisti dr.Ferdi Sisicu da ustvrdi kako je Bosna u ranom srednjem vijeku bila hrvatska zemlja.A prema srpskom istoricaru Simi cirkovicu "to je skromni sastav nepoznatog popa,nastao u Baru (sada Crna Gora) u drugoj polovini XII veka".Inace u Ljetopisu (hronici) popa Dukljanina Bosna se uvijek pokazuje kao jedna veca politicka i teritorijalna cjelina.Pitanje procesa nastajanja bosanske drzave u ranom srednjem vijeku i to bas od IX do XII vijeka,podrobno je razradio sarajevski akademik dr. anto Babic jos 1955. godine u svojoj raspravi O pitanjima formiranja srednjovjekovne bosanske drzave.

Otimanja prekrajanja i svojatanja bosanske historijske proslosti i njene drzave,kao i razne teorije o tome cija je bila i jeste Bosna,cjelishodno je pratiti i sagledavati i kroz razmatranja historiografskih djela i njihovih autora i to od prvih pocetaka do najnovijeg doba.Medju prvima koji su u svom historiografskom radu ispoljavali pretenzije prema Bosni bio je hrvatski knjizevnik,historicar,politicar i baron Pavao Riter-Vitezovic (1652-1713).On je u svojim spisima razvio misao o cjelokupnoj Hrvatskoj u koju je ukljucio i Bosnu.Ona je prema Vitezovicu,"srce Ilirika"("Cuore Ilirici").Vitezovic je kao clan komisije za razgranicenje izmedju Habsburske monarhije i Osmanskog carstva nakon Karlovackog mira (1699) izradio elaborat beckom dvoru u kojem je Hrvate,Srbe i Slovence prikazivao jedinstvenim imenom Hrvata,trazeci da se Hrvatskoj pripoje sve juznoslavenske zemlje koje budu oslobodjene od Turaka.

Pretenzije prema Bosni i Hercegovini na osnovu "historijskih prava" ugarske krune iskazivala je i Habsburska monarhija pomocu historiografskih djela.Tako je na njen podsticaj i,vjerovatno,narudzbu napisao historicar L.A.Gebhardi 1780 godine Istoriju drzave Bosne i Rame.Publicirao ju je u okviru jedne visetomne Istorije svijeta.Posto je Habsburska monarhija tezila da osvoji i pripoji svom carstvu sve zemlje koje su nekada pripadale Ugarskoj i cekala priliku da istjera Osmansku imperiju iz Vlaske,Srbije i Bosne i Hercegovine i da naslijedi ovu na Balkanu,to je za njen generalstab i drzavne potrebe ceski historicar Maksimilijan Šimek napisao 1787 godine Politicku istoriju kraljevine Bosne i Rame od 867 do 1741 godine.Djelo je izaslo kad se car i kralj Josip II spremao da povede odlucujuci rat sa Turskom radi osvajanja Bosne,prosirenja svojih teritorija na svim posjedima Mletacke Republike na Balkanskom poluostrvu i,najzad,radi zauzimanja Albanije.Pretenzije Austrije prema Bosni i Srbiji naisle su na protivljenje vec nacionalno svjesnih i umnih ljudi iz redova Srba,koji su osporavali "historijska prava" na Bosnu i Srbiju.Arhimandrit i historicar Jovan Rajic je,u namjeri da ospori historicara Šimeka i austrijske pretenzije,napisao Istoriju raznih slovenskih naroda narocito Bugara,Hrvata i Srba (I-IV,Wien,1794).U njoj je prvi od svih srpskih spisatelja prikazao Bosnu kao srpsku zemlju.On je prvi medju Juznim Slavenima napisao i Istoriju juznoslavenskih naroda,i to sve na osnovu narodne tradicije i iz patriotskih pobuda.On,prirodno,nije mogao da napise kriticku historiju,jer nije koristio nikakve vjerodostojne izvore,niti potrebnu literaturu.Prije toga je napisao Kratku istoriju Srbije,Raske,Bosne i Rame(1793),slicne naucne vrijednosti.

U prvoj polovini 19.vijeka historijska nauka i njene pomocne discipline sporo su se razvijale.Otkricem i objavljivanjem mnogih primarnih pisanih izvora,u drugoj polovini toga vijeka,gotovo svi istaknutiji srpski i hrvatski historicari su se bavili i bosanskom historijom i dali svoj znacajan doprinos osvjetljavanju njene proslosti.Medjutim,u nedostatku sigurnih izvora iz ranog srednjeg vijeka svi su odredjivali cija je Bosna prema svome nacionalnom porijeklu.Tako je historicar i prvi pisac historije Bosne i Hrvatske dr.Vjekoslav Klaic (1849-1928) u svom radu Povijest Bosne do propasti kraljevstva (Zagreb,1882) napisao da je Bosna mozda bila hrvatska zemlja.Tu njegovu rijec mozda svjesno su previdjeli svi hrvatski povjesnicari,koji su mu bili savremenici ili zivjeli poslije njega.

O prvom srpskom historicaru Ljub Jovanovicu,koji je pokusao naucno da dokaze da je Bosna bila sastavni dio srpske zemlje i prvobitne drzave jos u ranom srednjem vijeku te njegovom nekritickom koriscenju izvora,vec je vilo govora.Od te Jovanoviceve rasprave,pa sve do danas(90-tih godina XX vijeka) u gotovo svim svim djelima nacionalne historije i u gotovo svim historijskim atlasima za skole Bosna se tretira iskljucivo kao srpska zemlja.

Uoci Drugog svjetskog rata znacajnije djelo o Bosni pod nazivom Historija Bosne (Beograd,1940) napisao je dr.Vladimir Corovic.Premda je pisao sa dosta objektivnosti,i on je zastupao tezu da je Bosna bila srpska zemlja.Nakon toga rata najobimnije djelo i sa najvise naucnih pretenzija napisao je dr.Sima Cirkovic pod naslovom Istorija srednjovjekovne bosanske drzave (Beograd,1964).Premda u ovoj knjizi ima izvanredno dobro i tacno napisanih poglavlja,opservacija i zakljucaka cini se da je knjiga imala prvenstveni zadatak da posluzi odredjenim politickim snagama kao naucno pokrice za pretenzije prema Bosni kao vjekovnoj srpskoj zemlji.I akademik dr.Mihailo Dinic je u svojim radovima uvrstavao rani period srednjovjekovne proslosti Bosne u istoriju srpskih zemalja.Nazalost,tako je to M. Dinic uradio i u Historiji naroda Jugoslavije(I,Zagreb,1953),koja je sacinjena na inicijativu Savjeta za nauku i kulturu pri vladi FNR Jugoslavije.U toj knjizi je proslost Bosne od VI do XII vijeka prosla gore negoli u udzbenicima Kraljevine Jugoslavije.Jer,taj period,koji se u toj Historiji obradjuje na 318 strana,Bosni je pripalo svega desetak redova,pa i to montirano na stetu historijske istine jedne stare juznoslovenske zemlje i drzave Bosne.

Proslost Bosne nije bolje tretirana ni u srpskim,ni u hrvatskim historijskim atlasima.Njihovi historiografi i kartografi su se,izgleda,presutno dogovorili o krojenju granica drzave Bosne u ranom srednjem vijeku.Jedni stavljaju granicu dodira hrvatske i srpske drzave u to doba na rijeci Vrbasu,drugi na rijeci Bosni,a treci na rijeci Drini - kako kome odgovara.U vrijeme postojanja Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca,odnosno Jugoslavije,izdato je vise falsificiranih historijskih atlasa.Tako je u Istorijskom atlasu za opstu i narodnu istoriju koji je priredio istoricar Stanoje Stanojevic (1874-1937) Bosna prikazana tako da je sve od 9. do 12. vijeka bila jedna od srpskih zemalja i kao takva uvijek u sastavu srpske drzave.U ovom njegovom atlasu Bosna je u periodu od XII do XX stoljeca prikazana na jednoj omanjoj kartici srazmjera 1:2.750 000.Ovaj Stanojevicev atlas (zvanicni udzbenik za studente) izdat je,istog sadrzaja,i u Beogradu (1940-Geca Kon A.D.).U Skolskom istorijskom atlasu koji je izdat u socijalistickoj Jugoslaviji,a priredili ga Relja Novakovic,Gavra Skrivanjic,Vladimir Stojanovic i Zeljko Skalamara,a po narudzbi Zavoda za udzbenike u Beogradu (ovaj atlas je bio najtirazniji i dozivio je niz izdanja) drzava Bosna se tretirala u svim izdanjima kao srpska zemlja,i to sve od IX do XX vijeka.Najvjerodostojniji Istorijski atlas za nacionalnu istoriju (od rimskog perioda do zavrsetka I svetskog rata-1918) uradio je Dragutin Prljevic,a objavilo preduzece ZNANJE iz Beograda.U njemu Bosna prvi put,koliko autor ove Historije Bosne zna,u ranom srednjem vijeku nije naznacena ni kao srpska ni kao hrvatska zemlja.Drzava Bosna je tek u ovom atlasu imala tretman onakav kakav je ta zemlja u proslosti i zasluzivala.

Do sada je,cini se,najpotpunije i najobjektivnije objasnjena rana srednjovjekovna proslost Bosne u Istorijskom atlasu koji je izradio dr Zvonimir Dugacki za poduzece "UCILA" iz Zagreba 1972 godine.On prikazuje proslost Bosne bez ikakvih opterecenja i kompromisa.Prvi put Bosna je ucrtana kao drzava u sklopu Balkana i evropskih drzava u raznim periodima svoga postojanja...."

Pregled historijskih vrela za Bosnu

Historija naroda Jugoslavije pocinje sa izlaganjem o Bosni sa Bosanskom feudalnom drzavom od 12 do 15 vijeka u drzavnom razvitku joj se ne priznaju razvojne faze koje su karakteristicn e za ostale feudalne drzave a pogotovo juznoslavenske.Misli se da su djelovi Bosne bili prvo uklopljeni u susjedne drzave pa se tek onda izdvojli u posebnu drzavu Nikola Radojcic razmatrajuci ljetopis popa dukljanina(lj.p.d) napisao kako mi je zao gledati gde nasi istoricari cesto pustaju Nemanjicku drzavu da iz nicega iznikne dok je ona sa svim svojim mocnim korenjem u drzavi opisanoj od Barskog rodoslovca.Gde je ikada tako mocna drzava izrasla iz nicega. Iz njegovog pisanja nigdje se ne vidi da bi i Kulinova i Tvrtkova takoder mocna drzava nalazila svoje mocno korjenje u drevnoj starini jer ako gdje onda se iz opisa Barskog rodoslovca neporecivo namece zakljucak o drzavnoj individualnosti Bosne u ranom srednjem vijeku Potpuno pasivnu ulogu Bosni dao je i znameniti historicar L Thalloczy on tvrdi da je u 7 stoljecu Bosna samo geografska oznaka za podrucje izmedu Drine i Vrbasa kojom je od kraja 8 stoljeca dominirao Bizant Pod uticajem Bizanta Bosna je stajala 2 stoljeca Bila je slabo nastanjena i zapravo res nullius Prema njemu Slavenska plemena naselila su dolinu rijeke Bosne na prijelazu 6 i 7 st. a u 12 st. Bosna se pojavljuje kao politicki individualitet koji igra veliku ulogu.U srpskoj istoriografiji preovladava misjenje da je Bosna tokom samih pocetaka svoje drzavnosti pripadala Srbiji iz koje se izdvojila u samostalnu oblast i potom prerasla u posebnu drzavu. Sto se teritorijalnog sirenja Bosne tice uvjek se mislilo da se je Bosna sirila na racun drugih drzava, ali ne postoje nigdje dokumenti prema kojima je doticni kraj bio u sklopu neke druge drzave, u Rimskom pravu postoji izreka "Non sufficit probare quod quis fuerit spoliatus, nisi probet se possidisse", treba dokazati da je doticni teritorij oduzet od susjednih politickih jedinica, tj da su ga nekada posjedovale.

Dokazujuci da Bosna nije bila politicki subjekt historiografija napominje da je ona stalno mijenjala granice, ali ta tvrdnja podrazumjeva da su to isto cinile i susjedne drzave, osim toga upravo je Bosna imala najpostojanije granice, jer su eponima Bosna istocno do gornje Drine, Usora i Donji kraji jos prije bana Borica sacinjavali jednu politicku i teritorijalnu cjelinu



De Administrando Imperio

Bizantijski car,Konstantin Porfirogenet krajnje jasno navodi u ovom svom djelu da je Bosna razlicita zemlja od Srbije,prvo nabraja naseljene gradove u Srbiji pa onda naseljene gradove u Bosni.Kratkotrajna vlast srpskih agresora nad Bosnom vrijedi koliko i nedugo poslije toga kratkotrajna vlast hrvatskog agresora nad Bosnom,a poslije toga i agresorske Bizantije.Kratkotrajne strane agresije na Bosnu i nista vise. Historiografija je naglasavala da je Bosna bila "zemljica" te da je stalno mijenjala granice. treba napomenuti da je Porfirogenet i u drugim slucajevima koristio izraz hora i horion za jednu te istu zemlju. Nakon sto je pobrojao 6 gradova nekrstene Srbije Porfirogenet dodaje da se u Bosni nalaze dva naseljena grada Katera i Desnik. Neki Srpski mitomani smatraju da je Bosna bila u sastavu Srbije, medutim to je tumacenje neodrzivo jer on ne kaze da bi se Katera nalazila u Bosni vec prema Bosni. Do ove zabune je doslo jer su se pojedini autori drzali krivog latinskog prijevoda umjesto grckog izvornika. Neki blesavi Hrvati ala Mandic tvrde da su oni naseljavali Bosnu, mada za takve tvrdnje ne postoje nikakvi dokazi,nigdje nisu pronaceni arheoloski ostatci proto-Hrvata(Azijata) u Bosni, ama bas nigdje. Nigdje ne postoje:

- dokazi o naseljenju Hrvatskog odnosno Srpskog plemena na bosanske planine centralne Bosne
- dokazi o hrvatskom ili srpskom imenu koje je bilo barem dominantno u starim spisima
- arheoloska nalazista maksuz Hrvata odnosno Srba takodjer
- i najvaznije - ne moze se objasniti proces odrodjavanja od hrvatskog odnosno srpskog imena u Bosnajcko. Kroz prizmu ondasnje svijesti.

Neki historicari su formirali i spekulativno misljenje da je titula Ban prodrla u Bosnu kroz nekakve njene "politicke veze" "u dodiru sa Hrvatskom',za sto nema apsolutno nikakvih relevantnih dokaza,jer nikada i nigdje nije zabiljezeno da je Bosna ikada bila u statusu nekakve "hrvatske banovine" ikada tokom Srednjeg Vijeka.Takodjer vrlo je bitno naglasiti i to da cijelim tokom postojanja samostalne srednjovjekovne hrvatske drzave nijedan hrvatski vladar ne nosi titulu Ban,nego nose titule Knez i Kralj.Upotreba Banske titule u Hrvatskoj za vrijeme njene srednjovjekovne samostalnosti je bitno drugacija nego u Srednjovjekovnoj Drzavi Bosni,jer se u Hrvatskoj koristi kao titula nizeg ranga od titule vladara zemlje i njena pojava je u Hrvatskoj vise anegdotalna,nego sto je tradicionalna,za razliku od Bosne gdje je ne samo tradicionalna,nego i najvisa vladarska titula! Historijska je nepobitna A cinjenica da titula Ban nikada nije bila hrvatska vladarska titula,nikada je nije nosio nijedan hrvatski vladar,i to tokom cijele srednjovjekovne nezavisnosti Hrvatske,a cinjenica da se titula Ban pojavljuje i u Bosni i u Hrvatskoj,naravno,apsolutno ne znaci da je ona hrvatskog porijekla,jer se mnoge titule sa istim nazivom pojavljuju u razlicitim zemljama na Balkanu.Npr. titula zupan se pojavljuje i u Bosni i u Hrvatskoj i u Srbiji,a jedino sto je zajednicko u svemu tome jeste da je titula zupan Avarskog porijekla,ili primjer mnostva drugih titula,kao sto su to Knez,Vojvoda itd,koji se pojavljuju takodjer u razlicitim zemljama.Ono sto je sustinski bitno jeste upravo njihova drugacija upotreba u svakoj pojedinoj zemlji.Da su Bosnjaci preuzeli titulu Ban iz Hrvatske onda bi je i koristili na isti nacin,ali nisu.Jer,onda bi najvisa titula Bosanskog vladara bila titula Knez,kao sto je to bilo u Hrvatskoj,ali upravo je suprotno,titula Knez u Bosni je titula nizeg ranga,a ne najvisa vladarska titula zemlje.

Iz antickog doba,Spomenik sa nalazista kod Zenice iz 4. stoljeca nove ere

U novijim radovima o ovoj tematici,kao sto je to nacni rad naslovljen "O PORIJEKLU VLADARSKE TITULE BAN U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI" prezentovan na II internacionalnom kongresu balkanske turkologije odrzanom u Mostaru od 3.-6. septembra 2002.,navode se i primjeri postojanja rijeci i titule Ban i kod Ilira i Kelta,koji su zivjeli na teritoriji Bosne puno prije dolaska Avara.


"Anali" franackog hronicara Einharda

Poznati srpski iluzionista Ljub Jovanovic je,koristeci se Ajnhardovim analima i tekstu o Ljudevitu Posavskom i njegovom "bjezanju ka jugu medju Srbe" zakljucio na osnovu svojih pretpostavki da je Ljudevit mogao naci Srbe samo u Bosni (izmedju Vrbasa i Drine) i na prostoru rijeke Kolubare (sjeverozapadna Srbija).Medjutim,on je ipak ostao pri zakljucku da su se rijeci "na jug" morale odnositi na prostor Bosne.Taj njegov zakljucak i pretpostavku prihvatili su kasnije svi srpski historicari i koristili ga,uz podatke iz druga dva pomenuta izvora,isto tako nesigurna,kao vjerodostojne cinjenice??

Ali,poznati medievist sa Zagrebackog univerziteta dr. Nada Klaic,koja je 1989. godine publikovala djelo Srednjovjekovna Bosna (Zagreb,1989),naucno je opovrgla Jovanovicevu tezu o Ljudevitovom "bjekstvu medju Srbe u Bosnu".Prema njenom tumacenju,Ljudevit Posavski je zaista "pobjegao na jug" (iz svoje posavske Hrvatske) ali u SRB,mjesto koje se pod tim imenom zvalo jos od Rimljana i gdje su zivjeli Dalmatinski Hrvati.To mjesto se i danas nalazi na istoj lokaciji u gornjem toku rijeke Une,u Lici (zapadna Hrvatska).

Dakle,Ljudevit nije pobjegao nikakvim "Srbima" ,nego dalmatinskim Hrvatima,pogledati dakle knjigu dr.Nade Klaic "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE"(Zagreb,1989),i uzivati u sveopcem ismijavanju svih srpskih iluzija o Bosni.


Jovan Kinam o Bosni

http://i28.photobucket.com/albums/c236/rijaldo/IvanKinam.jpg

Skenirana stranica iz knjige povijest Bosne u 9 i 10 stoljecu od Muhameda Hadzijahica.


Ljetopis popa Dukljanina

Dukljaninove vijesti o povremenom vladanju agresorskih srpskih i hrvatskih vladara nad Bosnom vrijede koliko i vijesti o agresiji Njemacke na Rusiju,apsolutno nista.

O tome dr.Nada Klaic kaze:" No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem."

Srpski iluzionisti sanjaju dalje da se u bosanskim poveljama pojavljuje izraz Srbin u znacenju stanovnik Bosne (1232-1235, 1240, 1241, 1333, 1367, 1382, 1399, 1451) itd.

U bosanskim poveljama Srbi se zaista ponekad i spominju,ali samo kao strani narod Bosni,.U srednjovjekovnim poveljama se na brojnim mjestima pravi jasna razlika izmedju onog sto je bosansko i sto je srpsko.

Narod srednjovjekovne Bosne su bili Bosnjaci o cemu nam svjedoce mnogobrojne povelje bosanskih vladara,darovnice,glose na bogumilskim vjerskim knjigama i mnogi drugi izvori,u kojima se jasno i JEDINO istice starinski naziv za Bosnjake,sto je "Bosnjani",odnosno bosansko narodno ime za stanovnike Bosne,a ne srpsko.Kakvi Srbi,kakvi bakraci :)

Da navedemo nekoliko primjera:

-POVELJA DUBROVCANIMA BANA STJEPANA II KOTROMANICA IZ 1332 GODINE:

"15. avgust 1332.)

Ako Bosnjanin bude duzan i pobjegne - da mu nije vjere ni ruke od gospodina Bana.

Utvrdi zakon ko je prvi bio medju Bosnom i Dubrovnikom, da zna vsaki chlovjek, koji je zakon bil: Ako ima Dubrovcanin koju pravdu na Bosnjaninu - da ga pozove pred gospodina Bana ili pred njegova vladaoca - roka da mu ne bude odgovoriti."

-POVELJA BOSANSKOGA KNEZA VLADISLAVA STJEPANOVICA IZ 1353 GODINE:
"I da ne moze prijeti nitkore u nasem gospodstvje Vlatkova cloveka - ni sam Ban Tvrtko, ni njegov brat Knez Vlk, - bez volje Kneza Vlatka. Na to su mu vjeru dali i prisegli! A tojzi vjeri i prisesi svjedoci - Dobri Bosnjani "

-JELENA KOTROMANIC,1354 GODINE:

"V`ono vrijeme,kada pridje gospoja Bana mati s` Ugra i s` svojim sinom i s` Knezom s` Vlkom i kada bi stanak na Milah vse Zemlje Bosne i Dolnjih kraji i Zagorja i Hlmske zemlje,prisegla je gospoja Bana mati i njen sin gospodin Ban Tvrtko dumanadesete Dobri Bosnjane,Knezu Vlatku Vlkoslavicu,a sizi su prisegli..."

-POVELJA KRALJA TVRTKA IZ 1366 GODINE:

" I sto ga ne sudi Djed s dva Strojnika s njim. ..... I da ne suzanj nikadar dokle je korijen u Bosne Crkve Bozje. Da o tom ima crkva stati.

A tomu svjedoci Dobri Bosnjane : Vojevoda Vlkac, Zupan Crnul, Knez Bogad, Tepcic Belhan, Knez Branko Prinic."

-POVELJA DUBROVCANIMA IZ 1405 GODINE - KRALJ TVRTKO II:

"U ovu nepravedni rat, Uchinih s gospodinom Hercegom i po svijetu s vlasteli Bosanscimi i vishe togaj, da je vidomo vsakome: Tko godi je Bosnjanin ali Kraljstva Bosanskoga prije rata bil dlzhan komu godi Dubrovcaninu, volja na viri mu uzeto na gospockoj, a moze Dubrovcanin tozi istinom pokazati - da se ima Dubrovcaninu vratiti i platiti.

...Sto sudije odluce nitko ne moze potvoriti. A shto je uzel vojevoda Sandalj i knez Paval Radinovich, volja ini Bosnjanin, ljubo Kraljstva Bosanskoga, komu godi Dubrovcaninu dobitak, volja ine richi u siju rat, tomuj uzetju da je sudja knez Vukac Hranich i sh njim vlastelin drugi Bosanski, koga sh njim Kraljevstvu mi poshlje."

-PISMO KRALJA STJEPANA TOMASEVICA PAPI IZ 1461 GODINE

"Ja ne istem zlatnih brda, ali bih bio rad da moji neprijatelji kao i ljudi u mojoj zemlji uznaju kako mi tvoja pomoc nece uzmanjkati.

Jere, ako Bosnjani budu vidjeli da u ovoj rati nece biti sami i da ce im mnogi ini pomioci - hrabrije ce u rat iti i vojevati, a tagdi i Turachka vojska nece bez straha u moje vladanje naprasno ulisti.

Prilazi u moju zemlju su veoma teski, a tvrde na mnogim mjestima nedobitne, tere ne dopustaju da se prodre u moje Kraljevstvo."

-BOSANSKI KRALJEVSKI RODOSLOV IZ 1482 GODINE- PETAR OHMUĆEVIĆ

"Petar,istije Ohmućevića,po starini Bosnjanin,a radi nepovoljnog razumirja i pogube Bosanske,prišašćah njegovijeh starijeh - sad je Dubrov�anin,koji za milost njegove stare gospode slozi i postavi ovo rodoslovlje,za slavu Bosansku i svakoga vridnoga Bosnjanina,dokole Bog dopusti i njegova sveta volja izvrsi."

Srpski iluzionisti dalje sanjaju da većina vladara iz dinastije Kotromanic titulira kraljevima «Srbljem» na prvom mjestu kao jedine etnicke odrednice, Što bi oznacavalo priznanje etnicke pripadnosti Kotromanica??

O bosnjackoj kraljevskoj porodici Kotromanic : Ime Kotromanic je ilirsko u osnovi,kao sto je Bosna rijec ilirskog porijekla,a samim time i ime za njen narod,Bosnjaci,je izvedenica ilirske rijeci.Dakle,Kotromanici su bosnjacka i naravno bosanska kraljevska porodica,koja je kao i svaka druga kraljevska porodica u Evropi imala krvne veze sa drugim kraljevskim i plemickim porodicama,pa tako i sa Nemanjicima.Jedna od Tvrtkovih baba je bila kcerka srpskog kralja Dragutina i madjarske princeze (katolkinje),i to je sva Tvrtkova krvna veza sa Srbima,.Jedan od najpoznatijih srpskih historicara,Sima Cirkovic,sam naglasava da u trenutku kada Tvrtko pretendira da uzme i srpsku kraljevsku krunu,pored bosanske,u nijednom srpskom rodoslovu nema nikakvog pomena Kotromanica,Cirkovic doslovno konstatuje sljedece::"...ni u jednom od srpskih rodoslova nema nikakvog spomena vladara iz kraljevske porodice Kotromanic"

Ime Kotroman,a time i Kotromanic,,je takodjer ilirsko,bosansko domicilno ime u svojoj osnovi,Pasic o tome doslovno kaze:Ime Kotroman je slozeno: Kotro-man. Prvi kompozit nastao je od ilirskog Catarum, iz cega je, u skladu sa glasovnim promjenama, nastalo Kotor. Metatezom -or > ro iz ilirskog Kotor nastalo je Kotro-. Za nastanak kompozita -man postoji vise razlicitih mogucnosti.

Grb Kotromanica je originalni bosanski kraljevski grb, a ako neko ima problema da shvati da je bosanski kraljevski grb drugaciji od srpskog,pogledati sljedecu sliku:


BOSANSKI KRALJEVSKI GRB

Kraljevski grbovi Srbije i Bosne su razliciti,nego su i kraljevske krune Bosne i Srbije,DVIJE RAZLICITE KRUNE,Bosanska kraljevska kruna je konacno priznata i od strane pape,kao razlicita kruna od srpske.Pametnom dosta.

Tvrtko je bio nosilac dvije kraljevske krune,pored bosanske proglasio se je nosiocem i srpske krune.Suocen sa problemima oko medjunarodnog priznanja bosanske krune kralj Tvrtko je morao da nadje nacina da opravda svoje krunisanje i ozakoni bosansku krunu,te se odlucuje da upotrijebi svoj rodoslov i uzme krunu susjedne Srbije (Raske),koja je bila bez kralja u to vrijeme,cime bi bio priznat na medjunarodnom planu,a kada bi nju uspio uzeti,onda bi automatski bio u stanju dobiti medjunarodno priznanje za bosansku krunu,sto mu je bio prvi i krajnji cilj,uz veliku ekonomsku dobit od ubiranja tzv."Mitrovdanskog prinosa",kojeg su Dubrovcani placali nosiocu srpske krune.

Da je Kralju Tvrtku titula "Kralj srbljem" bila samo od ceremonijalne "vaznosti" pokazuje i cinjenica da Kralj Tvrtko 1390 godine odbacuje tu titulu u potpunosti,te od tada njegova titula glasi :"Kralj Raske,Bosne,Dalmacije,Hrvatske i Primorja",sto jasno govori,ono sto je vrlo poznato,da su titule samo jedno politicko sredstvo,koje se mijenja po potrebi,i nista vise.Kasnije takodjer i drugi pripadnici Bosanske Kraljevske porodice Kotromanic ponovo uvrstavaju izraz "Kralj srbljem" u svoje titule,iz slicnih razloga kao i Tvrtko,omogucavajuci dugotrajnu vlast Bosne nad Srbijom,a svi iz bosanske kraljevske porodice Kotromanic,kada mu se eksplicitno obracaju,NAROD U BOSNI ZOVU ISKLJUCIVO BOSNJACKIM STARINSKIM IMENOM,STO JE BOSNJANI .

Titula koja je isla uz bosansku krunu je bila "kralj Bosne",a titula koja je isla tradicionalno uz srpsku krunu je bila "kralj Srbljem",ali samo u pocetku,jer tu titulu "kralj Srbljem" Tvrtko odbacio 1390 godine i na njeno mjesto stavio titulu "kralj Raske",i zasto je to uradio,vjerovatno zbog toga jer je Srblje tajnovito nestalo sa lica zemlje,pa je tako nestalo i iz Tvrtkove titule.
Vise o Tvrtkovim titulama na sljedecem linku:
http://www.zemljabosna.com/kotromanici.html


Srbi dalje kazu da,posto je stara Bosna podru�je ćirilske, a ne latini�ne pismenosti (osim u natpisima na latinskom i talijanskom), pa je prema tomu srpska, jer je ćirilica " srpsko nacionalno pismo" LOOOOOOOOOOL. Sve povelje Kotromanica i kameni nadgrobni spomenici su "ispisani srpskom ćirilicom" LOOOOOOOOOOOOOOOL ,sto je apsolutna nebuloza vjerovatno nastala negdje uz gusle,stado ovaca i flasu rakije :))

Medjutim te budale zanemaruju jednu vrlo vaznu cinjenicu,cirilica nije srpsko,nego bugarsko pismo koje se rasirilo i po mnogim drugim zemljama,pa su tako nastala i bosanska cirilica,koja je po svojoj originalnosti toliko odskakala od svih ostalih verzija cirilice,da ju je cak i jedan Vuk Karadzic nazivao bosanskim pismom,da bi lijepo ukazao na njenu bosansku originalnost,i uz to je taj isti Vuk Karadzic tvrdio da bosancica uopce nije cirilica,nego sasvim zasebno pismo,sto je i misljenje brojnih drugih naucnika.Treba napomenuti i to da su bosancicom ispisane skoro sve srednjovjekovne bosanske povelje kao i svi natpisi na steccima,dakle bosanskim pismom,a ne srpskim,kakvim srpskim,gluho bilo :)

Srbi dalje sanjaju da Kotromanići oznacavaju svoj jezik «srpskim» (1333), što po ideolozima pansrpstva zna�i da je «srpska», jer je po njima štokavsko narje�je etni�ki srpsko....po njima i po nikome vise.:)

Kotromanici apsolutno nikad i nigdje ne nazivaju svoj jezik srpskim.Prilikom prijepisa jedne povelje bosanskoga bana Stjepana II Kotromanica,koji je vrsio pisar iz Srbije,zaposlen u Dubrovniku,cirilicu naziva "srpskim pismom",dakle pisar iz Srbije,a ne bosanski ban.
Najocitiji primjeri razlike izmedju Bosnjaka i Srba,a i Hrvata jesu njihovi razliciti jezici i njihova razlicita narodna imena.

Bosanski jezik se kao razlicit jezik od srpskog i hrvatskog jezika spominje tokom srednjovjekovne Bosne,krajem 14 stoljeca u djelu "Skazanie iziavljeno o pismenah",koje je napisao bizantijski putopisac,konstantin Filozof.Prvi rjecnik bosanskog jezika napisao je Mehmed Uskufi 1631 godine,dakle skoro 300 godina prije Srba,dok su Bosnjaci imali svoj rjecnik Srbi jos nisu ni znali sta je to i za sta sluzi? ....nego su mirno nastavili cuvati svoje ovce i slicnu zivinu i uzivali u carima svoga tradicionalnog cobanskog zivota....,pa ce onda,jos i sljedece reci:

"U starijoj je prošlosti osniva� Srpske pravoslavne Crkve, Sveti Sava, obilježavan kao posjednik sadašnje Hercegovine (i njoj rubnih dijelova). Otud izreka o Bosni i Hercegovini Svetog Save djedovini" LOOOOOOOOOOL :)

Srpska pravoslavna crkva postoji u Bosni,a i Hercegovini koja je,naravno, oduvijek sastavni dio Bosne,TEK od 1920 godine.Na osnovu sporazuma izmedju Vlade Kraljevine SHS i Carigradske patrijaršije od 18. marta 1920. godine "Sveti Arhijerejski Sinod Vaseljenske patrijaršije donio je odluku od 19. marta 1920. godine, broj 2056., kojom daje blagoslov na prisajedinjenje "ujedinjenoj srpskoj pravoslavnoj crkvi" eparhija koje do tada nikada nisu bile u sastavu srpske pravoslavne crkve ukljucujuci i eparhiju u Bosni,koja je uvijek do tada bila u sastavu Carigradske patrijarsije,uz period za vrijeme Austrougarske kada je de facto pravoslavna crkva u Bosni bila samostalna! Vlada Kraljevine SHS isplatila je Carigradskoj patrijaršiji za taj pristanak milion i pet stotina hiljada zlatnih franaka. Tom odlukom Carigradska patrijaršija oslobadja od svoje vlasti i prisajedinjuje pravoslavnoj srpskoj crkvi eparhije koje su do tada bile pod njenom upravom,dakle TEK 1920 godine srpska pravoslavna crkva se po prvi puta pojavljuje u Bosni !
I nikakve narodne veze nije bilo izmedju Bosnjaka pravoslavaca i Srba pravoslavaca....Bosnjaci pravoslavci (danasnji tzv."bosanski Srbi"),inace,poticu u ogromnoj vecini od stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,a ostatak od Bosnjaka bogumila i nikakve veze nemaju sa Srbima.

Par Srba je takodjer primjeceno i nadasve ismijano,kako su "ustvrdili" da se u srednjovjekovnoj Bosni pojavljuju imena koja su "specifi�no srpska" (Vukasin, Radoje, Vukša, Mitar, Vukan, Milutin, Mr�a, Božidar, Dražeta...??? LOOOOOOOOOOL

Sva navedena imena su,u stvari,slavenska imena po porijeklu i nosili su ih i Bosnjaci tokom srednjovjekovne Bosne,dakle ni po cemu nisu specificno srpska,nego su i bosnjacka,takodjer treba napomenuti da su Bosnjaci nosili brojna druga slavenska imena koja nasi zapadni susjedi Hrvati tragicnim slucajem takodjer smatraju specificno "hrvatskim". :)

To im sve nije bilo dosta,pa su onda pokusali da "dokazu" da je i Bosanska Crkva bila pravoslavna iako je pravoslavaca u srednjovjekovnoj Bosni bilo koliko i danas pripadnika sekte Hare Krishna,dakle prakticno NIMALO.
Bosanska Crkva,kako joj to i samo ime kaze,bila bosanska narodna vjerska organizacija i kao takva pripadala samo Bosni i Bosnjacima.Tokom cijelog srednjeg vijeka bila je trn u oku kako zapadnom tako i istocnom krscanstvu,koji su je proglasavali heretickom i podizali krstaske ratove protiv nje.Bosanska crkva je bila pravoslavna isto toliko koliko je katolicka ikad bila bogumilska.

Historijski je nepobitno utvrdjeno da su Bizantijski pisci,i istocna pravoslavna crkva koristili naziv "kudugeri" za bogumile. Tako,na upit sionskih monaha pravoslavne vjere,da li smiju primati darove i moliti se za Bosanskog Vojvodu Stjepana Vukcica Kosacu,gospodara Hercegovine,buduci da taj nije pravoslavni,carigradski patrijarh Genadije II Skolarios (1453-1459) im je odgovorio pismeno,"da su se mnogi kudugeri obratili na pravoslavlje i sam Herceg Stjepan da se obratio,ali da se ne smije javno kao takav pokazati radi svoje vlastele.Radi toga darove mogu primiti i za Hercega se privatno moliti,ali ne javno u crkvi".Bitno je uociti da ovdje,dakle,pravoslavni patrijarh,SREDINOM 15 VIJEKA, sve stanovnike Hercegovine naziva bogumilima....od kojih su neki prelazili i na pravoslavlje,ali je takvih uvijek bilo sasvim minoran broj.

Na podrucju,uze Bosne APSOLUTNO nikakvih tragova pravoslavne vjere nema sve do okupacije Bosne od strane Turaka koji omogucavaju useljavanje u Bosnu brojnim pravoslavcima,vecinom pripadnicima stocarskih plemena pravoslavnih Vlaha,koji su danas poznatiji kao tzv."bosanski Srbi" ili jednostavno "Vlasi".

Srpski pokusaji manipulisanja nekim Bosanskim poveljama


U sljedecih nekoliko primjera se moze vidjeti samo jedno: srpski pokusaji manipulisanja historijom Bosne,u cilju prisvajanja Bosne i to svim raspolozivim sredstvima,pa i prekrajanjem historije po vlastitoj volji:

PAPINO PISMO DUBROVCANIMA IZ 1187 GODINE
POVELJA BOSANSKOGA BANA NINOSLAVA DUBROVCANIMA (1232-1235)
POVELJA STJEPANA II KOTROMANICA DUBROVCANIMA IZ 1333 GODINE
BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA KOTROMANIC
POVELJA DUBROVCANIMA KRALJA TVRTKA IZ 1378 GODINE

Neki skenovi iz knjiga na Engleskom jeziku, Fine,Malcolm,Shewill,Maier,Lampe,Clancy...


Balkan at the crossroads p.2 Click me

Bosnia and Herzegovina: a tradition betrayed by John V.A Fine and Robert J. Donia Click me

A Bosnian`s identity as a Bosnian goes back many centuries whereas the classification of any Christian Bosnian as a Serb or a Croats goes back barely a century.

P 14-15

A quote from Noel Malcolm`s book Bosnia: a short history p.10

As for the question of whether the inhabitants of Bosnia were really Croat or really Serb in 1180, it cannot be answered, for two reasons: first, because we lack evidence, and secondly, because the question lacks meaning. We can say that the majority of the Bosnian territory (in 1180) was probably occupied by Croats - or at least, by Slavs under Croat rule - in the seventh century; but that is a tribal label which has little or no meaning five centuries later. The Bosnians were generally closer to the Croats in their religious and political history; but to apply the modern notion of Croat identity (something constructed in recent centuries out of religion, history, and language) to anyone in this period would be an anachronism. All that one can sensibly say about the ethnic identity of the Bosnians is this: they were the Slavs who lived in Bosnia.

But tell that to the Asiatic barbarians.

Bosnia a cultural history written by a Croat historian Ivan Lovrenovic p 93 Bravo Ivan

Lovrenovic argues that the term ‘Bosnian Croat’ dates only from the 19th century, and thus belongs among the phenomena of the modern era in Bosnia, above all the destruction of the Ottoman Empire and the great changes that it wrought in the region. While agreeing with Bosnian historian Srecko Džaja’s thesis that Bosnia’s Catholics had for centuries felt a kinship to the Catholics of Western Europe, he believes that ‘Croatization’ is a modern phenomenon, inseparable from the 19th-century ideology of bringing all Croats into one state, from political events following Austria’s annexation of Bosnia, and from the concept of ‘Catholic Croatian national sentiment’ introduced by the church hierarchy. “Before the modern political use of “Croat” as the name of a nation near the end of the 19th century,’ Lovrenovic writes, ‘… Bosnian Catholics with great pride considered Bosnia alone as their country and homeland…’ Nearly 150 years of forgetting their Bosnian [pre-Catholic] roots produced the ‘self-ignorance’ of today’s Bosnian Croats…

H.P Liotta dismemberng a state Click me

Yugoslavia as history by John R. Lampe p 23 Click me

Viktor Meier-Yugoslavia a history of its demise 200-201 Hit me

The History of the Balkan Peninsula: From the Earliest Times to the Present (Eastern Europe Collection) by Ferdinand Schevill 202-203 Link

The history of Bosnia From the middle ages to the present day Link 1 Link 2

Tom Clancy: Bosnia a travel guide p19 click me baby one more time

Noel Malcolm: Bosnia-a short history p10-11 You know the drill

John V.A Fine: When ethnicity did not matter in the Balkans Link


četvrtak, 24. srpnja 2008.

Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz historiju od Turske do Austrijske okupacije

Preuzeto sa Tuzlarije foruma.

Poslednja bosanska kraljica Katarina Kosaca Kotromanjic


Natpis na grobu u rimu poslednje bosanske kraljice Katarine Kosaca-Kotromanic, ciji grob danas mozete posjetiti u Rimu u crkvi Sv.Marije (Ara coeli).

Ara coeli

Katarina Kosača-Kotromanić je rođena u Blagaju 1425/26 kod Mostara

Brak sa Stjepanom Tomašom Kotromanićem

Katarina i kralj Stjepan Tomaš su se vjenčali 1446.
Na svečanosti je bio prisutan i njen otac vojvoda Stjepan Vukčić Kosača.
Herceg Stjepan, u to vrijeme najmoćniji bosanski velikaš, se borio za stabilnost Humske zemlje u sastavu Bosanskog Kraljevstva, bio je vjeran bosanskoj kruni i dinastiji bosanskih kraljeva Kotromanića. Međutim, u vrijeme represije kralja Tomaševića nad pripadnicima Crkve bosanske, pred kraj Bosanskog Kraljevstva, Herceg Stjepan je stao u zaštitu bosanskih heretika, što je dovelo do nesuglasica na relaciji s bosanskom krunom. Tomašević, željan dokazivanja i krune koju je zatražio od Pape, počeo je sprovoditi teror nad hereticima. Kasnije su odnosi između Kosače i Tomaševića izglađeni, što je zabilježeno u pismu Hercega Stjepana Mletačkoj Republici od 1. decembra 1461. godine. Stjepan Kosača je ranije dao svoju kćer za Stjepana Tomaša Kotromanića, koji je ranije bio oženjen krstjankom Vojačom. Princ Stjepan Tomaš Kotromanić je postao kralj Bosne i s kraljicom Katarinom je imao dvoje djece: Sigismunda i Katarinu. To su ustvari polubrat i polusestra Stjepana Tomaševića, koji je bio sin kralja Tomaša i krstjanke Vojače.
Stolovali su u Kraljevoj Sutjesci.

Osmanlijsko osvajanje i bijeg

Osmanske osvajačke sile su nadirale s istoka i kralj je okončao svoj život braneći Bosnu. Djeca Sigismund i Katarina su pali u tursko zarobljeništvo. Osmanlijsko osvajanje Bosne je zateklo kraljicu majku Katarinu u Kozogradu iznad Fojnice. Iako je grad bio opsjednut, uspjela je pobjeći i povukla se na Kupres. Tu je okupljala snage za odbranu Bosne. U to vrijeme je na Kupresu u mjestu Vrila (danas Otinovci) dala sagraditi crkvu Presvetog Trojstva. Kad se turskim osvajanjima nije moglo odoliti ni na Kupresu, kraljica se preko Konjica i Počitelja zajedno s kraljevskom pratnjom povukla do Stona a zatim do Dubrovnika. Legenda kaže da je kraljica i kraljičina pratnja izbjegla osmanlijsku potjeru tako što je sve konje naopako potkovala. U Dubrovniku je pohranila mač svog pokojnog muža bosanskog kraljevskog roda Kotromanića, Stjepana Tomaša Kotromanića. Taj mač je pohranila “pod zavjetom, da se on dadne njezinu sinu Šimunu, kad se oslobodi turskog ropstva”, kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje. I Dubrovnik je bio pod turskom prijetnjom. On je jakom diplomatskom aktivnošću i dobrim diplomatskim vezama sa zapadnim zemljama te velikom otkupninom uspio očuvati svoju nezavisnost i slobodu, a kraljica Katarina je morala otići iz Dubrovnika i došla je u Rim, gdje je sve do svoje smrti “radila na oslobađanju svoje zemlje i obrani svoje vjere”. Mlada kraljica Mara, druga bosanska kraljica u to vrijeme, žena Stjepana Tomaševića, pobjegla je preko Kupresa u Hrvatsku nadajući se utočištu, ali tamo ju je zarobio i orobio hrvatski ban Pavao Speračić, ljuti neprijatelj posljednjeg bosanskog kralja Tomaševića. Nako što se spasila tamnice, uspjela je pobjeći do Dubrovnika. U Dubrovniku je kraljici onemogućeno da vrati blago svoje porodice koje se tradicionalno čuvalo u dubrovačkom trezoru. Tako je potpuno razočarana u prijatelje po vjeri iz Hrvatske odlučila da ide u mletački Split, nakon čega odlazi svojoj majci u Ugarsku.

Oporuka

Katarininu djecu Sigismunda i Katarinu su Osmanlije odveli na dvor u Istanbul, gdje su primili islam. Sigismund je u Osmanlijskom carstvu napravio veliku karijeru i dobio je titulu sandžak-bega od Karasija. Prelaskom na islam uzeo je ime Ishak, ali je i nakon toga po ocu nazivan “Kral Ogli” (kraljević). Nikada se nije vratio staroj vjeri. Kraljica Katarina je u svojoj oporuci napisala, kako svoju zemlju Bosnu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo pod uvjetom, da se vrate vjeri svojih pradjedova, katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.

Smrt

Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić je umrla 25. oktobra 1478. godine u Rimu. Njeno tijelo je položeno na počasno mjesto u crkvi Ara-Coeli u Rimu, a njene plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebno priznate, kad je proglasena blaženom. Dan njene svetkovine je 25. oktobar. Tu svetkovinu slave katolici, posebno franjevci Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina slikom i rijecju kroz stoljeca

Karta Slovenije,Hrvatske i Bosne sa dijelom Dalmacije

Amsterdam,1640,po Mercatovoj karti iz 1589.godine.

16.stoljece

Nakon pada srednjovijekovne bosanske drzave(smrti posljednjeg bosanskog kralja 1463.i pada Banja Luke 1521.godine)Bosna je postala turski vilajet,prilicno odsjecen od Zapadne Evrope. U toku 16.stoljeca ipak su neki zapadnjaci posjetili Bosnu i ostavili svoje biljeske o zemlji:Austrijanci Benedikt Kuripesic 1530. i Leonardo Nogarol 1531.godine, te Mlecanin KatarinoZeno 1550.godine.


Kamengrad(gradic u Bosni)drvorez,Benedikt Kuripesic, 1530.


Grad Kljuc,Benedikt Kuripesic, 1530.

U subotu 3.septembra krenusmo iz Golesa,pa iduci preko visokog brda,dodjosmo do carskog bunara,koji je tako nazvan zato sto je turski car otprilike prije 74 godine,kad je napao Bosnu i sa cijelom svojom svitom dosao do tog bunara,tu je zastao i dalje nije isao,vec je poslao svoje pase s vojskom protiv grada Kljuca.Oni pobijedise bosanskog kralja,koji se bio zatvorio u gradu Kljucu i uzese Kljuc i Kamengrad.

Benedikt Kuripesic, 1530.


Visegrad,Kuripesic 1530.


Austrijska delegacija,Joseph Freiherr von Lamberg i Nikola Jurisic,pred Gazi Husrevbegom ,Kurpesic 1530


Krupa


Hrvatska i Bosna oko 1590.godine
nepoznati autor,mozda Cornelius de Jode,Antwerpen
Povijesni muzej Hrvatske,Zagreb
Na lijevoj strani austrijski car Rudolf ( 1576-1608 ), na desnoj turski sultan Murat 3.(1574-1595)


Veliki vezir Mehmed-pasa Sokolovic (1505-1579),najpoznatiji Bosanac u tursko doba
(zbirka Baltazara Bogisica u Cavtatu)


Sarajevo,nepoznati autor 17.stoljece


Sarajevo,panoramski prikaz,F.N.Sparra de Banstrorf,1697.godine,ratni arhiv Bec


Bihac,Valvasor,1689.

Zatim dodjosmo do vode Bosne i predjosmo je.Tu nam dodje u susret vojvoda Murat sa otprilike 130 dobro naoruzanih i opremljenih konjanika,gospodu lijepo i predusretljivo doceka i doprati do malog seoceta,Kovaci zvanog.Tu prenocismo.Poslije otprilike sat i po vremena uputise se gospoda sa cijelom svitom Husrref-begu,bosanskom pasi.Oko 30 hrabrih Turaka jahalo je pred njima.Pasa se nalazio u selu Glavagodinu,nedaleko nad nasim selom.Kako smo dosli blizu logora gdje je pasa stanovao,sjahase gospoda i prodjose kroz dva duga reda Turaka,koji su bili najhrabriji od svih obuceni u lijepo,platno i svileno odijelo,sa turbaima i zlatom izvezenim sarucima.Kad su gospoda prosla kroz prvi red i primicala se salasu ili kolibi,sagradjenoj od lijepog zelenog lisca,kroz koju je tekao mali potocic,sretose ih dvojica najvisih pasinih dvoranina,pognute glave i sa rukama presamicenim na prsima; i nasa gospoda su se takodjer poklonila pred njima.Zatim su usli u kolibu gdje je pasa(krupan i snazan covjek) sjedio u svom sjaju.Po zemlji, travi i pod njegovim nogama bio je prostrut vrlo lijep cilim. Gospoda su usla k pasi,bila lijepo docekana sa svim pocastima i pozvana da sjednu.Razgovarali su s njime oko dva sata,pa se poslije povratise u konaciste.

Kuripesic,1530.

Tako smo se priblizili sarajevskom kraju i stigli do rijeke koja tece izmedju dva brezuljka a s obadvije strane se stere grad Sarajevo.Pun je vrtova i dobrih vocnjaka.Trgovacko je mjesto.Kuce su sagradjene od drveta,kamena i zemlje.Tu ima mnogo dzamija i karavan-saraja.Ima tvrdjavicu,koja je sagradjena navrh brda.Grad ima 10.000 kuca,a svakakuca ima svoj vrt i cardak.Vrtovi su lijepi,poput onih u Padovi.

Catriano Zeno,1550.

Na sjevernoj,sjeveroistocnoj i zapadnoj strani ovog visokog grada na terenu ispresjecanom brdima i dolinama,po pitomim brezuljcima,s desne i lijeve strane rijeke Miljacke,po vrtovima i bascama,nanizane su amfiteatralno u grupama,krasne i simpaticne kuce sa dimljacima prizemne i na sprat.Pokrivene su vecinom ceremitom,a neke sindrom.Svaka kuca ima zivu vodu.

Evlija Celebija,1660.

17.stoljece

U toku 17.stoljeca vodili su se ratovi izmedju Habsburskog i Otomanskog carstva.1683.godine Turci su opkolili Bec,ali bez uspjeha.Kad su Turci bili prisiljeni da se povuku prema jugu iz Ugarske i Slavonije,Bosna je postala pogranicno podrucje gdje su se vodile krvave borbe.Nekoliko stranih putnika namjernika je dalo svoj opis Bosne u ovom stoljecu:Englez Henry Blound 1637,hrvatski svecenik Pavle Rovinjanin 1640.godine dvojica Francuza Poullet i Quielet 1658.- i cuveni turski putopisac Evlija Celebija 1659.godine.


Veduta Bihaca nastala prilikom napada austrijske vojske 1697.godine,Rukopisna zbirka L.F.Marsiglija,Bologna

Austrijski pohod 1697.godine
1697.godine austrijska vojska je odlucila da napadne Bihac,vazno tursko pogranicno utvrdjenje.Tim povodom je nastao niz veduta bihacke tvrdjave za potrebe austrijske vojske.Austrijanci su dozivjeli poraz kad su apali Bihac u junu 1697.Princ Eugen Savojski,koji je komandovao austrijskom vojskom,malo kasnije se uspio probiti do Sarajeva,te je potpuno unistio grad.Iz ovog vremena postoji nekoliko veduta Sarajeva.

Pismo princa Eugena Savojskog gradu Sarajevu 21.oktobra.1697.godine
!… ovim dajemo na znanje vrhovnom poglavaru otomanskog grada Sarajeva,odlicnim gradjanima i svim stanovnicima da se nalazimo ovdje u provinciji Bosni i da smo u blizini pomenutog grada Sarajeva.Kako nismo dosli u ovu zemlju s namjerom da pravedno carskom oruzju zrtvujemo jos ljudske krvi,nego da one koji traze milost i hoce da se pokore rimskom caru s ljubavlju i dobrotom pripazimo,odlucili smo se,iz osobitih obzira prema sarajevu,da ovo pismo uputimo s napomenom da nam,ako zelite da se spasite zla,posaljete jednoga ili vise izaslanika.I to odmah,inace cemo bez oklijevanja nastaviti svoj mars,a onda necemo nista uvazavati jer nece biti vremena za nesto novo dogovaranje kada se sa svojom vojskom primaknemo blize. Ovu nasu opomenu shvatite dobronamjerno. Ali, ako se ona ne uvazi i ako ostanete uporni,uvjeravamo vas da ce nasa dobrota izvrnuti u strogost, pa cemo sve unistiti macem i vatrom. Necemo postediti ni dijete u majcinoj utrobi, jer je pripravljena teska artiljerija…”


18.stoljece

U 18.stoljecu su se pojavile prve knjige na latinskom i njemackom jeziku.
Austrijanci su nastavili svoje pohode prema Otomanskom carstvu prodiruci u Bosnu.
U ratu 1788-89.godine Austrijanci su se borili protiv Turaka u pogranicnom dijelu Bosne i pet mjeseci opsjedali Dubnicu,
ali su se ipak morali povuci.


Zarobljena Bosna ili vladavina i propast Stefana,posljednjeg bosanskog kralja,
Pavao Ritter Vitezovi,1712.godine


Maximilian Schimeck:Politicka historija Kraljevine Bosne i Rame,od 867.do 1741.godine,Bec 1787


Zbirka historijskih i geografskih opservacija o Kraljevini Bosni,
nekad pod madjarskom upravom,
povodom podizanja carske vojske na Bosnu godine 1737.
Austrijska knjiga na latinskom jeziku,1737.


Pregled starina Bosanske provincije
Filip Lastric,1776.


Grb Bosne,Cristofor Zafranovic,Stemantografija,Bec 1741


Zaista koliko je planina i dolina
u Bosni toliko se gotovo moze naci rudnih nalazista,istina,neiskoriscenih,
zbog tajne drzavne politike.
Usudio bih se reci da u kraljevini Bosni
ima i minerala svake vrste i tesko bih vjerovao
da postoji neka kovina koje ne bi bilo u utrobi bosanskog tla.
Ipak u velikim kolicinama se vadi zeljezo,izradjuje celik i izvozi u strane zemlje.
Isto tako,ovdje ima, u manjoj mjeri, i arsenovog sulfida o zive.
Napokon, u Gornjim i Donjim Solima i na drugim mjestima nalaze se bunari koji daju obilnu slanu vodu, sto se sjaji zelenozuckastom bojom.
Kad je prokuhaju na vjestacki nacin,
daje tako bijelu sol, da je nikad ne bi razlikovao
od bijelog secera da je ne okusis,
takve soli ima na mnogo mjesta.
Mnogi su povjerovali da ima mjesta gdje bi se mogli otvoriti rudnici kamene soli,
a isto tako i sumpora i razlicitih kovina,
ali politika,kako je vec receno,onih koji vladaju,nalaze da se o tom potpuno suti.
Ukratko receno: Bosna posjeduje sve potrebno za prijatan ljudski zivot,a obiluje onim cime se moze napuniti vladarska blagajna.
Filip Lastric,1765.


Bosanac Filip Lastric (1700-83)
bio je teolog i historicar.
Izdao je mnogo popularnih teoloskih djela.
Kao provincijal bosanskih franjevaca branio je
historijsko pravo provincije Bosne Srebrene.
Napisao je knjigu: Pregled starina Bosanske provincije,
izdatu u Veneciji 1762.
Drugo izdanje 1776. u Ankoni,prvu stampanu knjigu o Bosni koju je napisao jedan bosanski autor.

Napoleonovo doba

U Napoleonovo doba,1806-1813.
Francuzi su drzali Dalmaciju,koja granici sa Bosnom.Ima mnogo izvjestaja
o bosanskim prilikama,a diplomata
Chaumette Des Fosses je napisao knjigu o Bosni.

Bosanac koji se u cijeloj Turskoj smatra
covjekom dobrog karaktera,
u svojoj je zemlji okrutan,bilo
usljed opore klime,bilo,prije,zbog nepovjerenja koje kod njega izaziva
opasan polozaj izmedju tri velika carstva
u kome se nalazi.
Chaumette Des Fosses 1807. i 1808.godine


Bosanski begovi
F.Kanitz,Ilustrirte Zeitung 15.01.1876.
( nacrtano 1858 )

Felix Philipp Kanitz
Madjarski crtac,etnolog i arheolog
(Budimpesta 1829.Bec 1904)
Studirao je u Becu, a vec od 1847.
godine radio za Ilustrirte Zeitung u
Leipzigu.Putovao je 1857. iz Dubrovnika u Trebinje.
Objavio je zanimljiv napis i odlicne crteze sa puta u listu Ilustrirte Zeitung. Kasnije
su njegovi crtezi reproducirani u nekoliko
knjiga o Bosni i Hercegovini.
Mnogo je putovao po balkanu i objavio je
ilustrirane knjige o Bugarskoj i Srbiji.

Na putu iz Dubrovnika za Trebinje

Zvuci ironicno govoreci o putu,t.j. o raskrcenoj cesti za kola ili cak jahace ili pjesake,
kad svakom putniku preostaje
da sam potrazi najpogodniju stazu izmedju hrdina,
gdje nam cesto zivot zavisi o posrtaju naseg konja.
U mirnijim bi okolnostima mozda promjena krajolika,raznovrsnost stijena,
izucavanja
biljnog zivota mogla dati istrazivacu ili umjetniku naknadu za putne napore,
ali u ovim krajevima,gdje jos uvijek zive uspomene na masakr u Grahovu,
gdje se u svakom trenutku mogu pojaviti crnogorske ili slicne na plijen pohlepne horde,ruka odmah
potegne za pistolj,te dusa nije dovoljno mirna za bilo kakve studije.

F.P.Kanitz,Ilustrirte Zeitung 1858.

Slaveni u Eropskoj Turskoj
su veoma daroviti za ucenje stranih jezika
a pokazuju slicnu sposobnost za pravljenje mehanickih sprava.Osmanlije, s druge strane
,izgleda da su liseni dara za ucenje jezika i rijetko govore ijedan drugi jezik osim svog vlastitog.Ljubav i postovanje koje
djeca ukazuju roditeljima, i uopste starijima,sto je tako lijepa osobina slavenskih plemena,preovladava i u Bosni.
Njihova trezvenost je takodjer izvanredna kad se uporedi s navikama zapadnih naroda
,oni se ne uzbudjuju tako lako kad su pod uticajem pica.Samoubistvo je gotovo
nepoznato u ovim zemljama,kako medju muhamedincima tako i medju kriscanima,buduci da su i jedni i drugi fatalisti i trpeljivo
se pokoravaju bozjim odredbama.
Mucka,ubistva,trovanja i slicno potpuno su
nepoznati.Postoji osveta za nanesene uvrede,krvna osveta,ali ne u istoj mjeri kao
kod Grka ili Albanaca.

E.Spencer:Putovanje po Evropskoj Turskoj 1850


Bosanski trgovac
Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Bosanska plesacica
Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Th.Valeron,Le Tour du Monde,1870


Most na Neretvi u Mostaru
J.J.Kirchner.Iz knjige Schweiger-Lerchenfelda:Bosna,zemlja i stanovnistvo 1878

Mostarski most

I ovaj most sagradio stari neimar
Sinan,sin Abdulmennan-agin,a po
Sulejman-hanovoj naredbi.On izgleda kao luk
duge koji se uzdize do Kumove Slame i
pruza s jedne litice na drugu.Ispod sredine
mosta tece rijeka.Kako se sa obje strane
toga mosta nalaze tvrdjave,to nije moguce
preci s jedne na drugu stranu grada drugim putem osim preko tog mosta.Eto neka se zna
da sam ja,bijedni i jadni rab bozji,Evlija,dosada presao i vidio sesnaest carevina,ali tako visokog mosta nisam vidio.
On je prebacen s jedne na drugu stijenu,koje se dizu do neba.Zaista je neimar ulozio
svu svoju snagu i jasno pokazao svoju veliku
sposobnost.Kad se ovaj most pogleda iz daljine izgleda okrugao,kao luk iz kojga je istom izletjela strijela pa tako stao.
Neimarski ukus,preciznost,elegancijukoja je unosena u ovu divnu kamenu tvorevinu,to nije
pokazao nijedan stari neimar.

Evlija Celebija,1660

Mostar

Ovaj grad ima pedeset i tri mahale sa tri hiljade i cetrdeset tvrdo zidanih,kamenim plocama i ceramidom pokrivenih kuca.Kako se
vecina tih kuca nalazi na onim liticama
sto su na istocnoj strani rijeke,to njihovi doksati,dvorane,mnogobrojne sobe,predvorja i balkoni gledaju u rijeku.Na suprotnoj,zapadnoj strani rijeke su sve sami ruzicnjaci,a svako moze pred svojom kucom na
rijeci loviti ribu i kupati se.
Duzina nastanjenog,izgradjenog dijela grada
na onoj strani gdje je carsija i trg jeste punih pethiljada koraka.Na jugoistocnoj strani prostire se polje dva sata hoda,sve do grada Blagaja.Ono je ispresjecano
vinogradima i bascama.U julu nastane
u gradu velika zega,jer suncane zrake udaraju u one stijene za ledjima grada,
pa se njihov refleks odrazava na grad.
Na istocnoj strani nalaze se vinogradi.Kako grad lezi na potijesnom mjestu,ona je duga
i uzana,ali je zaista privlacna.

Evlija Celebija,1660
u one stijene

U Bosni se obicaji muslimana
donekle razlikuju od obicaja ostalih
muslimana u svijetu,U Donjoj Tuzli sam
na primjer vidio mladu zenu kako hoda bez
feredze,a obicna je izreka medju Turcima:
“Odi u Bosnu da se zaljubis u svoju vjerenicu”
James Skene,1853

Svaki musliman ima brkove
koje cesto boji u crno u skladu sa
preporukama Kur,ana.
Zaliske i glavu brije,ostavljajuci cuperak
na vrhu glave,da bi ga njegov andjeo cuvar
na sudnji dan imao za sta izvuci iz grobba.
Bradu nose samo hadzije,oni koji se odlikuju
izuzetnom mudroscu.

E.Spencer:Putovanje po Evropskoj Turskoj 1850


Katolicki par
Th.Mayerhofer.Iz knjige J.Asbotha,1887


Beg iz Zagorja
Th.Mayerhofer.Iz knjige J.Asbotha,1887


Seljaci na tuzlanskoj pijaci
W.Leo Arnddt.Iz knjige H Rennera,1896


Zena iz Srebrenice
Hugo Charlemont,
Die osterr-ung.Monarchiein Wort und Bild,1901

1875


Rat u Hercegovini,Turski vojnici dovode zarobljenike
Charles Yriarte,The Illustrated London News 18.9.1875

Ustanak 1875.godine
U augustu 1875.godine izbio je ustanak u istocnoj
Hercegovini,koji se ubrzo prosirio po Bosni.
Odjednom je situacija u Bosni i Hercegovini bila od
evropskog znacaja.
Svi su evropski listovi i casopisi opsirno izvjestavali
o borbama krscanskog stanovnistva protiv Turske Carevine.

Izbijanje ustanka 1875.godine - po izvjestajima lista The Illustrated London News

31.jula: Prema izvjestaju iz Dubrovnika
donekle ozbiljne borbe su izbile u Hercegovini.

7.augusta: Izvjestaji iz Hercegovine javljaju
da su turske trupe bile uspjesne u nizu okrsaja,
te da je mostarski biskup nagovarao ustanike da poloze
oruzje. Knez Milan,boraveci u Becu,
imao je audenciju kod cara Franje Josipa,a povodom
tog susreta receno je da austrijska vlada ima namjeru
sacuvati strogu neutralnost u hercegovackoj stvari,
a preporucila je Srbiji da to isto ucini.

11..augusta: Kako nedavne operacije turskih snaga nisu uspjele suzbiti pobunu u Hercegovini,
poduzete su energicne mjere,te je guverneru Bosne
nalozeno da odmah posalje sve raspolozive trupe protiv
pobunjenika.
Pojacanja su takodje poslata iz Carigrada.
Turska vlada se posebno zahvaljuje austrijskoj vladi
na njenom lojalnom i prijateljskom stavu.

21.augusta: Najnoviji telegrami i pisma o ratu u Hercegovini pokazuju da obim pobune raste,hriscansko stanovnistvo u okolnim pokrajinama ispoljava spremnost
pomagati pobunjenike u novcu i oruzju. Istovremeno se javlja da je izbila pobuna u Bosni,te da su pobunjenici
zauzeli jedno utvrdjenje i jedan grad.
Grad Banja Luka,utvrdjeno mjesto sa oko deset hiljada stanovnika,pridruzio se pokretu.Gradovi Dubica,Berbir i
Kostajnica su navodno u plamenu,a mnogi turski plemici
su,kako se javlja,poklani.


Turske trupe zauzimaju karavan-saraj na granici prema Dalmaciji
Ronald Campbell,The Illustrated London News 18.9.1875

28.augusta: Informacije koje dolaze
u britansku ambasadu u Carigradu kazu da
turske trupe,koje jos uvijek stizu u Hercegovinu,tjeraju pobunjenike pred sobom,
a da ovi,povlaceci se,cine strasna zvjerstva.
Ovu vijest potvrdjuju drugi obavjestajni izvori.Pobunjenici su spalili Dubicu,a stanovnici bjeze u Stolac.
Otomanska vlada je odlucila poslati
Server-pasu kao carskog opunomocenika ka
pobunjenicima u Hercegovini,a javljajuci o
ovom koraku zahvaljuje se svim ambasadorima
velikih sila za njihov prijateljski stav.
Diplomatski uticaj triju careva i drugih evropskih sila iskoristit ce se da se
pobunjenici odvrate od daljeg otpora.
Porta je spremna da prihvati izvjesno
posrednistvo,koje bi ih spasilo,u slucaju da
se pokore,od ekstremnog bijesa,sto bi dalje
moglo dovesti do stalnih administrativnih
reformi.

4.septembar: Konfuzni telegrami iz
Hercegovine,ili bolje receno o Hercegovini,jos imaju dvojni karakter.
Oniod strane pobunjenika govore o paljenju
ili zauzimanju turskih sela i o dobrovoljnim
pomocnim trupama koje stizu iz Srbije.
Oni sa turske strane govore o pokretu trupa
i o postepenoj koncentraciji turskih trupa
u blizini pobunjenika.Medjutim,objava da su
sultanove trupe iz Mostara zauzele manastir
Duzi,prvi je izvjestaj o sustinskom turskom
uspjehu otkad je pobuna izbila.

8.septembra: Nasi izvjestaji o razvoju borbi su zbunjujuci i proturjecni.
Potvrdjeno je,medjutim da su pobunjenici
uspjeli suprotstaviti se Turcima kod Dabra,Bilece i Niksica.Nema sumnje da su
Turci u svakom od ovih okrsaja bili odbijeni
sa znatnim gubicima.
Receno je da je Nedjib-pasa povucen uslijed
ovih poraza.Ukupan broj turskih pojacanja
poslatih u Hercegovinu od pocetka ustanka
dostize 9.000,a racuna se da ukupan broj onih
koji su poslati u Bosnu iznosi oko 7.000
Ocekuju se svjeza pojacanja,jer je 18.000 vojnika,koliko ih ima u Hercegovini,jedva
dovoljno za gerilski rat koji prijeti.


Hercegovacke izbjeglice na austrijskom tlu
V.Katzler,Illustrirte Zeitung 2.10.1875.

Turska straza na bosanskoj granici kod Kostajnice,Uber Land und Meer,1875


Hercegovacke izbjeglice izmedju i Goslica
Melo Prior,The Illustrated London News,19.8.1876

Priblizavali smo se bosanskoj
granici preko sela Strmnice,gdje se zbilo
cak 6.000 izbjeglica…
Ovakvu bijedu kao sto je bila ova nisam nikad
vidio u svom zivotu i nikada nisam mogao ni zamisliti da nesto ovakvo postoji.
Bili su doista u zalosnom stanju.Izbjegice su se
nadale da smo svima donijeli hranu.Oko nas
se skupila sasusena i iscrpljena lica,mrsavi
i koscati kosturi izbrazdani bolescu i povijeni gladju.
su nas tako da je izgledalo kao da plesu
kobni ples smrti.Mea se nalazio djecak od
dvanaest godina,blijed i njezan kao cvijetak
visibabe koji smo poneki spazili na putu.
Jasdjelo da nece dugo ostati u zivotu-a i bolje mu je da se ne pati.Uz njega,kao radi
kao zastite,priljepilo se drugo dijete.
Nekoliko povezanih dronjaka produzivale su
s polja duge pletenice zenske kose.
To je bila citava njegova odjeca.
Nesto engleske pomoci vec je stiglo u Strmnicu,ali za mnoge i suvise kasno.
Tokom nekoliko posljednjih mjeseci,samo u ovom selu pomrlo je preko sest stotina osoba.

Ar Evans,Ilirska pisma,9.2.1877


Hercegovacke izbjeglice u Dubrovniku
The Illustrated London News 29.1.1876
Hadzi Lojo poziva na ustanak
Felix,Uber Land und Meer,1878

Hadzi Lojo

Hadzi Lojo se prvi proglasio spasiteljem
domovine,s obzirom na opasnost koja je
prijetila njegovoj zemlji.
Hadzi Lojo je slavenskog porijekla.
Ovaj vodja Bos pripada staroj begovskoj
samiliji i prilicno je bogat.
1873.godine je bio clan uglednog vijeca u
Sarajevu.
Prije mjesec i po dana me je vodio
kroz glavni grad Bosne.Tada je Hadzi Lojo
agitatorski rad poceo da privlaci paznju
vlasti.
Kako je zakljuceno da gnjevni svetac
propovjeda samo protiv vanjskog neprijatelja
-iako je bilo dosta napada na zemaljsku vladu
-pustili su ga na miru.Ako se pitamo
sta je doprinjelo ucvrscivanju ugleda ovog
svetog covjeka,onda je to,pored vrlo
upadljive pojave sa mocnim,gromkim glasom,
bijesni,fanaticni i zaneseni izgled koji
stvara utisak ludaka,to jest po muslimanskom
vjerovanju covjeka koji se ne sazaljeva,vec
uvazava.
Utisak koji je ostavio na mene prvi susret
s ovim modernim svecem bio je,osim donekle
smijesnog izgleda,da postoji izvjestan plan
iza toga, i da ovaj dervis,koji hoda bos i
ljeti i zimi,ima ne bas bezazlane veze sa
uticajnim licnostima u glavnom gradu carstva.
Nasa slika prikazuje Hadzi Loju,mocnog
Bosanca,ispred sarajevske kapije,kako
propovjeda jedinu valjanost ucenja Kur,ana.

Uber Land und Meer,1878.


Austrijska armija,Gustave Janet,Le Monde Illustre 1878


Austrijske trupe prelaze Bosnu kod Maglaja
Ronald Campbell.The Illustrated London News
19.10.1878


Grad i tvrdjava Doboj
J.J.Kirchner,Uber Land und Meer,1878

Od svih drzava bivse jugoslavije Bosna vjerovatno ima najljepse motive na starim razglednicama.
Velik dio bosanskih razglednica je stampan u Austriji a Bosna je i bila dio Austro- Ugarske monarhije pa je tekst na razglednicama uglavnom na njemackom ili dvojezican.
Posto se na ovim razglednicam cesto spominje rijec Türke i Turcin bitno je napomenuti da se taj izraz za vrijeme AU monarhije koristio za stanovnike Bosne muslimanske vjere a ne na Turke kao sto neki ljudi misle.
Vecina ovih razglednica je putovala u periodu od 1898 do 1918 godine.


Scena sa trznice ca. 1900

Popravak i prodaja cipela

Carsija

Bosanski Kantar (vrsio je usluge vaganja robe, naravno uz naknadu)

Prodavac dasaka

Carsija

Popravka cipela

Bosanski ducan voca


Prodaja tkanine

Prodaja zitarica

Ducan u Bosni

Grupa ljudi u carsiji

Pozdrav iz Bosne


Carsija

Ulicni prizor

Na sajmu



Bosanski franjevac medju vjernicima
Th.Mayerhofer,iz knjige J.Asbotha,Bosznia es a Herczegovina,1887

Theodor Mayerhofer
Austrijski umjetnik (Bec 1855-? )
Zivio je u Becu.Bio je poznat kao slikar i ilustrator.
Boravio je u Bosni 80-ih godina.

Pod turskom vladavinom Sveta Stolica
je povjerila Bosnu i Hercegovinu,
kao i Svetu Zemlju,
Maloj braci franjevackog reda.
Bosanska Mala braca su stalno
povecivali red prilivom iz lokalnog stanovnistva,
a time obezbjedili odredjeno nacionalno obiljezje,
sto se vremenom ispoljavalo i njihovim
vanjskim izgledom.
Za razliku od katolickih svecenika aktivnih
na Istoku, ovi nisu nosili bradu,
vec su samo pustali brkovem i u drugim detaljima
su se drzali starih tradicija,
nastojeci primiti svoju teolosku kulturu
uglavnom iz Madjarske.
Medju svojim istovjernicima stekli su puno postovanje
i povjerenje, a istovremeno su pokusali
obezbjediti izvjesni autoritet i naklonost i medju
vladajucim muslimanskim slojem.

Asboth,1887.

Poput svih gorstaka,Bosanci
su veoma prvrzeni svojoj zemlji i
nasiroko i s velikim zadovoljstvom
pricaju o odlicnom kvalitetu i obilju
proizvoda - zita, meda, ovaca i stoke,
za koje tvrde da im nema premca.
A nisu ni neosjetljivi na ljepotu
raskosnih dolina, gustih suma
i visokih planina.
Uopste uzevsi, seljak u Bosni
je inteligentniji od seljaka u Zapadnoj
i Srednoj Evropi.
Ovo proizilazi iz prirode njegovih
drustvenih institucija, koje ga obavezuju
da razmatra i sam odlucuje o stvarima
i da ucestvuje u raspravi o pitanjima
zajednice ciji je clan.
S druge strane, u vecini zemalja Evrope
vlada sama odlucuje i djela,
pustajuci da um naroda tone u
ucmalost.

Spencer,1850.


Spanski Jevreji u sarajevskoj carsiji
M.Liebenwein, Nada 8, 1902


Stecak sa bosancicom
Ciro Truheljka, 1891.


Bosanski kraljevski grb u Jajcu
Ciro Truheljka, 1891.

Sarajevo Begova Dzamija.