ponedjeljak, 26. svibnja 2008.

MITOVI O PORIJEKLU NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI

MITOVI O PORIJEKLU NARODA

U BOSNI I HERCEGOVINI

MILAN BALABAN, ro|en 03.07.1981. godine u Banja Luci, trenutno `ivi u Lakta{ima. Osnovnu {kolu zavr{io u Banja Luci i Lakta{ima. Zavr{io Srednju poljoprivrednu {kolu u Banja Luci 2000. godine. Upisao Filozofski fakultet, odsjek istorija 2001. godine. Student tre}e godine.


Prva stvar koja se primjeti kod mitova o samom postanku naroda u BiH je njihova isklju~ivost po{to mitovi jednih isklju~uju mitove drugih. Osnovni zadatak tih mitova je da doka`u temeljno pravo jedne etni~ke zajednice na odre|enu teritoriju, pri ~emu se pori~e pravo drugih etni~kih zajednica na tu teritoriju. U njima se najbolje vidi sklonost ka iskrivljenim, romanti~arskim interpretacijama istorije. Ukratko pojednostavljeni mitovi o porijeklu naroda u Bosni i Hercegovini se sastoje od toga da Srbi pori~u postojanje Bo{nja~ke nacije, smatraju}i je vje{ta~kom tvorevinom, a donekle se to odnosi i na Hrvate u BiH. Za njih su to samo islamizovani i pokatoli~eni Srbi, koji su zbog materijalnih, ili nekih "drugih" "niskih" pobuda napustli vjeru praotaca, a time i srpsku etni~ku cjelinu.

Za Hrvate Bosna je stoljetna katoli~ka, tj. hrvatska zemlja, po{to se katoli~anstvo poistovje}uje sa hrvatstvom, sa srednjevjekovnim katoli~kim bosanskin kraljevima i plemstvom. Bo{njaci su samo islamizovani Hrvati, "hrvatsko cvije}e", a taj mit je do najnovijeg vremena evoluirao do svoje negacije. Srbi su u ve}oj mjeri samo doseljeni pravoslavni Vlasi, kojima je srpska propaganda dala srpski nacionalni identitet, i popravoslavljeni katolici.

Kao odgovor na takve mitove Srba i Hrvata, koji im pori~u i pravo na postojanje kao posebnog naroda, javlja se bo{nja~ki protumit, koji te`i da istakne kontinuitet srednjovjekovne bosanske dr`ave, osmanskog perioda i savremene BiH. Uporedo s tim, i mit o kontinuitetu bosanskog, odnosno bo{nja~kog naroda. Marginaliziraju se Srbi i Hrvati, odnosno potpuno se pori~e izvornost srpske i hrvatske komponente u BiH, po{to su to samo doseljenici, ili jo{ radikalnije samo Bo{njaci pravoslavne i katoli~ke vjeroispovjesti, kojima ja politi~ka i vjerska propaganda, dala srpski, odnosno hrvatski identitet.

U srpskim mitologizatorskim predstavama o porijeklu naroda u BiH , centralno mjesto zauzima negiranje postojanja bo{nja~ke nacije i u mnogo manjoj mjeri postojanja hrvatske etni~ke komponente u BiH. Uporedo s tim poku{ava se dokazati kako je Bosna vjekovna srpska zemlja, koja je naseljena samo Srbima. Potvrde tih mitova su se tra`ile u jeziku kojim se govori u Bosni. Vuk Karad`i} je u skladu sa idejom koja je preovladavala u XIX vjeku problem nacionalnog identiteta sveo na jezi~ki. [tokavsko narje~je je proglasio "naj~i{}im srpskim jezikom", a od toga su polazili i drugi nau~nici i ubrajali Bosnu u srpske zemlje. No za razliku od npr. Francuske ili Njema~ke ujedinjuju}i faktor nije bio jezik ve} religija. Poku{aj da se preko jezi~kog identiteta doka`e srpska bit Bosne nastavljali su se sve do dana{njih dana. U "Slovu o Srpskom jeziku", objavljenom 1998, se ponavljaju stare tvrdnje o Srbima sve tri vjeroispovjesti, koje govore {tokavskim narje~jem. Bo{njaci se progla{avaju vje{ta~kom tvorevinom kojoj je prvo austrougarski ministar finansija Benjamin Kalaj udahnuo `ivot a komunisti ih za vrijeme druge Jugoslavije proglasili narodom, da bi oni svoje sada{nje ime dobili tek poslije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Hrvati u BiH se smatraju samo etni~kim katoli~kim Srbima kojima je propaganda katoli~ke crkve u XIX vjeku dala hrvatski etni~ki identitet. Da bi se naglasilo kako je Bosna srpska zemlja, naseljena Srbima navode se razli~iti dokazi. Upotrebljava se Ajnhardov podatak iz 822. god. kako je Ljudevit Posavski pobjegao Srbima koji dr`e veliki dio Dalmacije1. Tako|e se navodi i Porfirogenitov podatak o Bosni kao srpskoj zemlji, odvojen od ostale Srbije samo rijekom Drinom2. U prilog mitu o Bosni kao zemlji naseljenoj Srbima navode se i povelje bana Matije Ninoslava Dubrov~anima, u kojima stanovnike Bosne naziva Srbima3. S tim i drugim "dokazima", nagla{ava se srpsko etni~ko porijeklo stanovni{tva Bosne, kojima je samo islamizacija i kroatizacija dala dana{nji identitet.

Uzroci islamizacije se krajnje pojednostavljuju, i svode samo na materijalne ili neke druge "niske" pobude, ~ime se nagla{ava otpadni{tvo islamizovanih sunarodnjaka i njihovu navodnu mr`nju prema onima koji su kao "bolji" od njih istrajali u vjeri praotaca. Uop{te se ne vodi ra~una o uticaju dervi{kih redova i vjerskog sinkretizma u {irenju islama, kao ni slaba organizacija pravoslavne crkve, koja je tome pogodovala. Zanemaruju se konverzije pripadnika Crkve bosanske i katoli~ke crkve na islam. Nagla{avaju se negativne, "isto~nja~ke" karakterne osobine koje je ona navodno donijela u zdravu srpsku etni~ku sredinu4 .

Hrvati u BiH se smatraju samo kroatizovanim katoli~kim Srbima kojima je u XIX i po~etkom XX vjeka, propagandom dat hrvatski identitet. Pri tom se naga{ava kako su se mnogi od njih deklarisali kao Srbi (primjer katoli~kih Srba iz Dubrovnika, Medo Puci}, Matija Ban, itd.) ili su kao fra. Grga Marti} prvo bili eksponenti srpske nacionalne ideje, da bi kasnije postali zagovornici hrvatstva u BiH5. Iako se po tim mitovima svi pravoslavci smatraju Srbima, to isto ne vrijedi za katolike, po{to se oni navodno sve do samog po~etka XX vjeka ne smatraju Hrvatima ve} "Latinima" ili "Katolicima".

Hrvatske mitologizatorske predstave o porijeklu naroda u BiH, kre}u od postavke da je Bosna stoljetna katoli~ka, tj. hrvatska zemlja. To preno{enje savremenih gledi{ta u pro{lost gdje se katolici poistovje}uju sa Hrvatima, bez obzira na to {to se katolici u Bosni jo{ u XIX vjeku nisu nazivali Hrvatima je nategnuto sa same metodolo{ke ta~ke gledi{ta. Kao argumenti za to su se navodili srednjevjekovni ikavski zapisi i natpisi, pa po{to ikavicom pi{u samo Hrvati, onda iz toga slijedi logi~an zaklju~ak da Bosnu naseljavaju Hrvati. Tako|e se prisvaja i banska titula koju su od bana Bori}a pa do Tvrtka I nosili bosanski vladari. Po{to je to autenti~na hrvatska vladarska titula6, tako|e slijedi logi~ni zaklju~ak da Bosnu naseljavaju Hrvati. Pri tom se prelazi preko tog da je ban Bori} bio ugarski vazal, porijeklom iz Slavonije, koga su Ma|ari postavili, pa mu vjerovatno i dali tu titulu. U tim mitovima se obi~no tvrdi da su bosanski vladari i plemstvo bili katolici, i opet se vr{i poistovje}ivanje katolika i Hrvata. Za ve}inu plemstva se to sigurno ne mo`e tvrditi, po{to je upravo plemstvo bilo najve}i za{titnik Crkve bosanske koja nije zahtijevala zemlji{ne posjede i prihode, za razliku od katoli~ke crkve. Istinski nesumnjivi katolicizam vladara Bosne je tako|e te{ko dokazati, po{to su se oni pona{ali u skladu sa politi~kim prilikama, kako su se jedino i mogli pona{ati u vjerski podjeljenoj zemlji.

Hrvatski mit o Bo{njacima je tokom vremena evoluirao od teze Ante Star~evi}a iz XIX vjeka o Bo{njacima kao Hrvatima islamske vjere7, do svoje negacije krajem XX vjeka. Tek tada je potpuno napu{tena i Bo{njacima priznat status posebne nacije, mada su i oni sami u nekim periodima, konkretno tokom II sv. rata, prihvatali hrvatski etni~ki identitet8 .

Srbi se u hrvatskim mitovima smatraju samo potomcima srbiziranih pravoslavnih Vlaha, i popravoslavljenih Hrvata, ili doseljenicima za vrijeme turske vladavine. Pri tome se uvjek govori o Vlasima kao etni~kom elementu, a ne o stanovni{tvu sa vla{kim ststusom, kako se taj problem ina~e posmatra u srpskoj istoriskoj nauci. Neki autori, poput Dominika Mandi}a ~ak navode od koga navodno poti~u dana{nji Srbi u BiH9:

32-35% od pravoslavnih Hrvata

50-52% od neslovenskih Vlaha

6-7% od posrbljenih Bugara, Grka, Albanaca i Jermena

8-10% pravih etni~kih Srba koji su do{li za vrijeme Austro-Ugarske vladavine i dve Jugoslavije.

Tvrdi se kako su ih Turci naselili u tzv. "Tursku Hrvatsku" izme}u Une i Vrbasa u periodu od 1528. i pada Jajca i1592. i pada Biha}a, kada je tamo{nji katoli~ki, tj. hrvatski `ivalj istrebljen i protjeran10. Uop{te se ne uzima u obzir da je jo{ Ajnhard 822.god, zapisao da je Ljudevit Posavski pobjegao Srbima koji dr`e veliki dio Dalmacije11. Pretpostavlj se da je pobjegao preko rjeke Save u oblast u slivu rjeke Vrbas, {to svjedo~i o ra{irenosti srpskog imena na tim prostorima jo{ u IX vjeku. Mitizira se navodni "masovni" prelazak katolika na pravoslavlje, a time u krajnjoj liniji i njihovu srbizaciju, u isto~noj Hercegovini i sjeveroisto~noj Bosni12. Time i islamizacijom se oba{njava pad katoli~kog stanovni{tva od navodne apsolutne ve}ine, ~ak 85%13 prije Turskog osvajanja, do samo 25 000 poslije Be~kog rata (1683-1689).

Stabilan porast katoli~kog odnosno Hrvatskog stanovni{tva se bilje`i tek poslije Austro-Ugarske okupacije Bosne 1878 god.

Nema komentara: